Kako se slažu pas i zec bilo je pitanje o kome sam danima pokušavala da saznam nešto više, od trenutka kada je doneta odluka da se našoj krznenoj porodici uoči Nove Godine pridruži jošjedan član, kunić Lavlja glava. Еvo našeg iskustva.
Odgajivača kunića sam našla po preporuci i zec nam je pre dve godine, jedne decembarske hladne večeri stigao iz Kruševca autobusom, u kartonskoj kutiji smeštenoj među ostalim prtljagom. Hteli smo ženku, mladu i jednobojnu, patuljaste vrste, jer rastu najviše do 1.5kg. Kunić je bio star svega dva meseca, mrva mala, pa je čak i kutija u kojoj je stigla bila dovoljna da posluži kao kućica na jedan dan. S obzirom da su kunići razigrane životinje koje uživaju u drustvu ljudi i da se maze, zečica je dobila i odgovarajuće ime kao ravnopravni član porodice - Ani.
Pre nego sto smo doneli odluku da ćemo uzeti zeca, sa odgajivačem kunića sam razgovarala dosta o tome kakva su njegova iskustva u zbližavanju psa i zeca, kako postupati, negovati i gajiti kunića. Kakva vrsta smeštaja odgovara, kako ga hraniti da dobija sve potrebne nutritivne vrednosti za neometan rast i razvoj, od kojih bolesti najčešće oboljevaju, čime vole da se igraju, da li moze da se izvodi napolje - sve ovo bila su neka od mnogih pitanja na koje je odgajivač strpljivo i sa dosta iskustva odgovarao. Detaljnije ću o ovome pisati u sledećm artiklu, a ako ima zainteresovanih gde kupiti zeca, toplo cu preporučiti odgajivačnicu iz koje smo mi uzeli naseg kunića.
Uglavnom, sve savete koje je Miloš dao bili su zlata vredni i pomogli su da se kunić brzo uklopi u novi dom i dinamiku naših života. Ono sto je bilo neizvesno jeste kako će pas prihvatiti zeca i obrnuto i da li je to uopšte moguće? Hajde nekako pas i mačka, ali pas i zec, hmm.
Naravno da jeste, i vodjena sopstvenim iskustvom mislim da dosta zavisi od samog karaktera psa kao i od toga kako ćete prići i postupati prilikom "upoznavanja" ove dve životinje. Nama je presudna bila činjenica da zec bude mlad, bez negativnih iskustava za drugim vrstama životinja kako bi što lakše prihvatio psa. Sa druge strane, zec stupa na teritoriju psa, a naš pas je do sada bio izuzetno tolerantan prema mladim i malim zivotinjama. Mačiće koje smo spašavali sa ulice da bi ih kasnije udomili u dobre porodice uvek je rado prihvatala i bila prillično zaštitnički nastrojena prema njima. Njen brižan karakter nam je i ulio nadu da je prijateljstvo izmedju psa i zeca moguće.
Evo koraka koje smo preduzeli kako bi prvi kontakt, i prihvatanje zeca od psa bilo sto bolje, a i da se zec ne bi uplašio:
![]() |
Predivno prijateljstvo zeca i psa: Rea i Ani |
2. Polako smo otvorili kutiju kako bi se miris zeca intenzivirao i pas imao priliku da osim mirisa ima mogucnost i da vidi zeca
3. Sve vreme smo psa mazili, poklanjali mu pažnju i nežno ohrabrivali dok se privikavao na dinamično ponašanje zeca
4. Zeca nismo uzimali u ruke da se pas ne oseti ugroženim. Kunića smo mazili i hranili da pas ne vidi :)
Ovaj proces je trajao skoro dve nedelje, i svakoga dana smo prolazili kroz istu rutinu, osim sto smo kutiju već sledeći dan zamenili prelepim kavezom u kome je smešten zec. Takodje smo postepeno povećavali vreme koje su provodili zajedno. Nakon dve nedelje smo kunića pustili iz kaveza i ona sada već dve godine slobodno šeta i uživa u druženju sa drugaricom, psom Reom. Pas je inače počeo da jede i šargarepu :), svako dobije svoju, nema otimanja.
Нема коментара:
Постави коментар